OBITELJ ŠENOA
Zdenko Šenoa
Jedini unuk Augusta Šenoe, sin Milana i Vere.
Nakon klasične gimnazije završio je filozofski fakultet u Zagrebu – povijest i povijest umjetnosti. Studirao arhitekturu u Zagrebu i Milanu. Kazalište ga je privlačilo od malih nogu, pa mu je stric Branko Šenoa omogućio stručnu poduku kod Dubravka Dujšina, Tita Strozzija i Ljube Babića. Nacrtao je cijeli niz skica scenografija, među njima i „Diogenes“ i „Čuvaj se senjske ruke“. Nastupio je prvi puta u HNK-u prigodom otkrića spomenika Josipu Jurju Strossmayeru. U srednjoškolskoj dobi, u ožujku 1935., izveo je s prijateljima komediju „Onaj četvrti“, koju je sam napisao. Pristupio je „Družini mladih“ Vlade Habuneka koja je radila u okviru Francuskog instituta (glumili su na francuskom jeziku).
Pred kraj Drugog svjetskog rata završava u ustaškom zatvoru s mnogim zagrebačkim intelektualcima o čemu piše u svom dnevniku.
Pisao je dosta, mnogo manje objavljivao i to s područja povijesti umjetnosti, o obitelji Šenoa i kazalištu. Nakon završetka fakulteta radi u turističkoj agenciji "Putnik". Kasnije se zaposlio kao kustos u Muzeju Grada Zagreba i Strossmayerovoj galeriji (galerija HAZU). U organizaciji Muzičke omladine organizira natjecanja iz glazbene kulture, a desetak godina surađivao je s televizijom u programu kvizova. U mirovinu odlazi iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. U Leksikografskom zavodu radio je na projektu Enciklopedije likovnih umjetnosti, koja je od 1960. do 1966. izišla u četiri sveska. Posebno treba istaći njegovo veliko djelo „Jadran“, vodič i atlas, (1965., 1971.) koje je i danas nezaobilazni priručnik. Pokretanjem Hrvatskoga biografskoga leksikona (1975), najzahtjevnijega zavodskoga izdanja u njegovoj povijesti, Zdenko Šenoa je od samih početaka u radnom uredništvu, a od njegova drugoga sveska (1989) bio je urednik struke, odnosno od šestoga sveska (2005) član uredničkoga vijeća.
Tijekom 2004. i 2005. godine jednom tjedno na Radio Sljemenu razgovara o svojoj obitelji i starom Zagrebu s urednicom Anamariom Šnajdar.
Život je posvetio skupljanju, sistematizaciji i čuvanju brojne građe vezane za obitelj Šenoa, Grad Zagreb i Republiku Hrvatsku. Bez toga projekt Kuća Šenoa bi bilo vrlo teško realizirati.
U oba braka nije imao djece – posljednji je direktni potomak Augusta Šenoe.
Zajedno sa ženom Marijom Šenoa objavljuje knjigu "Biskupski sladopek" u kojoj pišu o povijesti obitelji Šenoa i objavljuju stare recepte za slastice Aloisa Schönoe. Prije toga Zdenko Šenoa je preveo recepte s njemačke gotice na hrvatski jezik. Rad na knjizi trajao je četiri godine.
