Sin Johannesa Schöynohe i otac Augusta Šenoe.

Prezime promijenio u Schenoha, pa zatim u Schönoa. Školovao se za pekara poput oca, ali se odlučio za slastičarski nauk, pa je iz Budima otišao u u Trnavu (Slovačka), gdje je radio kao slastičarski pomoćnik na nadbiskupskom dvoru. Tu je upoznao Aleksandara Alagovića, koji ga nakon što je postao zagrebačkim biskupom dovodi sa sobom u Zagreb, 1829. Postaje biskupski sladopek.

25. siječnja 1838. oženio Therese Rabacs, kćer Maksimilijana Eduarda Rabacsa, kojega je također biskup Alagović doveo iz Trnave u Zagreb i postavio ga u zagrebačkoj biskupiji za "aulae episcopalis praefectus" (majordoma). Alois Schönoa tasta je zvao "dvorski".

Alois i Terezija nastanili su se u Zagrebu u Staroj Vlaškoj 21 (danas 43) . Imali su četvero djece (Augusta, Teodora, koji je umro sa dvije godine života, Julija i Aurela).

Portret Aloisa Schönoe, 1840.

Alois je 1846. suosnivač "Prve hrvatske štedionice".

1846. putuje u posjet sestri Theresi u Budim.

1847. umire žena Theresa na porodu i Alois se sam brine za tri mala sina.

1848. od biskupa Haulika dobiva na dar livade Kopanjak (na početku Zvonimirove ulice). 1889. nasljednici su prodali livade.

Također 1848. Alois dobiva od biskupa Haulika livadu uz biskupsko dobro "Jurja ves", današnji Maksimir. Tu livadu je Alois godinu dana prije smti, 1877. godine prodao vojničkom eraru koji je tamo napravio "Militärschießstätte" (vojnu streljanu).

1848. godine Alois je postao samostalni slastičar i u Dugoj (danas Radućevoj) ulici otvorio je slastičarnicu, zbog čega je zatražio građanstvo Grada Zagreba.

Oglas o otvaranju slastičarnice u Dugoj ulici, 20.8.1848.

1849. godine Alois Schönoa dobiva "građanski list zagrebački".

Ubrzo prodaje slastičarnicu Katzu, a ne kako piše u nekim zapisima Franji Krežmi (ocu virtuaza na violini istoga imena).

1852. godine putuje u Požun/Bratislavu (radi sređivanja ostavštine iza punca Rabacsa) i tom prilikom dobiva putovnicu na hrvatskom i njemačkom jeziku.

1876. posljednji put putuje u Budim o čemu saznajemo iz pisma Augusta Šenoe ženi Slavi od 21.8.1876.

Cijeloga života nije naučio hrvatski jezik i u tome je bio vječni sukob između njega i sina Augusta.

Krsni je kum unuku Milanu, 1869., uz sestru Theresu.

Bio je vjerni posjetilac kazališta.

Umro je u 3. svibnja 1878. u 73. godini u Kipnoj ulici gdje je živio sa sestrom Babette (danas Radićeva ulica 24, u istoj kuću u kojoj je umro i Dimitrije Demetar). Sin August odrezao je na odru pramen sijede kose "otca" Aloisa i sačuvao ga, napisavši o tome bilješku, koja se čuva u obitelji.

Od Aloisa ostao je pribor za jelo, tanjuri, zdjele, vrčevi, modeli za paprenjake, novčanik, pečatnjak, cigaršpic, razni dokumenti, a posebno je važna bilježnica s preko 600 recepata za kolače, sladolede, sokove i likere (rukopis, njemačka gotica i latinica).

Jedna od stranica knjige recepata pisane rukom Aloisa Schönoa

Te recepte su Zdenko i Marija Šenoa preveli na hrvatski jezik i objavili u knjizi "Biskupski sladopek", 1993.

Marija i Zdenko Šenoa - Biskupski sladopek