OBITELJ ŠENOA
Branko Šenoa
Mlađi sin Augusta i Slave Šenoa.
Imao je svega 2 godine kad mu je umro otac August.
Diplomirao pravo i filozofiju, doktorirao povijest umjetnosti (disertacija: "Ivan Zagrepčanin i sin mu Jerolim").
Polazio privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića i grafički tečaj Mencija Clementa Crnčića.
Kao 17-godišnjak izradio prijedlog novog grba Grada Zagreba s plavim štitom prema idejnom projektu Ivana pl. Bojničića. Grb je prihvaćen i ušao je u statut Grada Zagreba 1896. godine.
1902. usvojen je i njegov likovni predložak zastave Grada Zagreba koji je izradio također u suradnji s Ivanom pl. Bojničićem. Originalni crtež grba i zastave čuva se u Muzeju Grada Zagreba.
1904. scenograf i kostimograf u izvedbi drame "Ban Pavao" brata Milana Šenoe.
Od 1909. prvi stalni scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Konzervator Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika, te profesor i ravnatelj Kraljevske više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.
1924. godine bio je imenovan voditelj Umjetničkog odjela Ministarstva prosvjete u Beogradu.
Direktor Umjetničke akademije u Zagrebu.
1926. godine dobio odlikovanje i povelju francuske Legije časti za sudjelovanje na Međunarodnoj svjetskoj izložbi primijenjene umjetnosti u Parizu.
1931. godine izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u umjetničkom razredu.
1935–38. intendant Hrvatskoga narodnog kazališta. Posljednja scenografija u izvedbi "Prosjaka Luke" Augusta Šenoe 1938. godine.
U slikarstvu je sljedbenik zagrebačke "šarene škole". Slikar krajolika u akvarelu i ulju oko rijeke Save i Drave, Turopolje, Lopud, Korčula, Pelješac, Brač, Krk, Kraljevica, Novi Vinodolski, Gorski kotar, te Zagreba, Samobora i Osijeka. Grafički radovi – ciklus: Stari Zagreb I i II, Stari Osijek, Stara zagrebačka katedrala, Brodogradilište u Korčuli.
Radio je plakate (za Gospodarsku izložbu u Zagrebu 1906. zajedno s Mencijem Clementom Crnčićem, te za ljekarnu "K crnom orlu" na Gornjem gradu. Bio je ilustrator knjiga (Iz kobnih dana, Diogenes). Proputovao cijelu Hrvatsku i veliki dio Europe.
1909. godine u Kraljevici vjenčao se sa slikaricom Nastom Rojc. Rastava 1925. godine. Nisu imali djece.
Zajedno s Nastom Rojc izradio za nećaka Zdenka Šenou malo kazalište lutaka i posebno dve muške lutke, koje po opisu odgovaraju prosjaku Luki i prijanu Lovri. (čuva se u Kući Šenoa; posuđeno Etnografskom muzeju u Zagrebu za izložbu starih igračaka, 2013.)
Osim brojnih grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, imao je devet samostalnih izložbi: 1915. izložba Šenoa-Krušlin, Galerija Ulrich; 1919. izložba radirunga Galerija Ulrich; 1922. izložba slika i grafika; 1938. izložba Branko Šenoa i Nasta Rojc, Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. u Zagrebu (skupna izložba hrvatskih slikara povodom pola vijeka hrvatske umjetnosti); 1979/80. izložba u Muzeju Turopolja, Velika Gorica; 1980/81. izložba u Kabinetu grafike; 1985. izložba u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku; 1999. izložba u Galeriji Mala u Zagrebu, 2002. retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Njegovi radovi nalaze se, osim u Kući Šenoa, u uredima vlade RH, Predsjednika Republike Hrvatske na Pantovčaku, Starogradskoj vijećnici i Dvercima na Gornjem gradu u Zagrebu, te mnogim muzejima i galerijama i privatnim kolekcijama. Zanimljiv je podatak da je njegovo carsko i kraljevsko veličanstvo Franjo Josip I Habsburški kupio 13 slika koje su bile izložene na III. izložbi "Lade" u Umjetničkom paviljonu 1908. godine. Među njima i ulje na platnu Branka Šenoe "U Kraljevici" koje je zatim darovao Modernoj galeriji u Zagrebu.
U ostavštini se osim osobnih dokumenata, fotografija, korespodencije, nalazi slikarski pribor (štafelaji, palete, boje, kistovi), te djela koja su registrirano kulturno dobro Republike Hrvatske i nalaze se u Registru pokretnih kulturnih dobara pod brojem Z-4742.
Dio potkrovlja Kuće Šenoa uređen je kao atelijer Branka Šenoe. Zid ateljea oslikao je Branko Šenoa za 16. rođendan nećaka Zdenka, 1934.
