OBITELJ ŠENOA
Slava Šenoa rođ. Ištvanić
Supruga Augusta Šenoe.
Rođena u Zagrebu, Marofska ulica (danas Masarykova – gdje je danas zgrada "Školske knjige"), ali je dalje s obitelji pl. Ištvanić živjela Velikoj Gorici . Obitelj ima plemićku titulu od 16. Stoljeća, kada je kralj Maksimilijan II., 1569. godine dodijelio plemstvo i grb Andriji Ištvaniću (Istwanichu). Slavin otac Đuro pl. Ištvanić bio je velikogorički bilježnik. Kao 12-godišnja djevojčica ostala je bez majke (Eleonora rođ. Pöltl, kćer bečkog trgovca umrla je od sušice), a otac Đuro se ponovno se oženio s Anom Kuril. Slava je bila drugo dijete u obitelji. Imala je brata Mirka, dvije sestre Anu i Angelinu (Linku), polusestre Jelu i Paulu. Mirko je umro vrlo mlad u 22. godini života, kao apsolvent medicine u Beču, također od sušice.
Slava se školovala u samostanu sestara uršulinki u Varaždinu i nakon završetka učiteljske škole vratila se u Veliku Goricu.
Slava pl. Ištvanić i August Šenoa upoznali su se 31. siječnja 1867. na balu u Velikoj Gorici u svratištu "Biela ruža". To je bila ljubav na prvi pogled o čemu detaljno piše njihov sin Milan Šenoa u knjizi "Moj otac" (str 50-52).
August je isprosio Slavu od njenog oca, pristanak za vjenčanje dobili su odmah, ali uz odgodu vjenčanja sve dok August ne nađe bolji" posao. U to vrijeme pisao je za "Pozor". Za to vrijeme zaručnici su razmjenjivali pisma na relaciji Velika Gorica – Zagreb, ali su se i često vidjeli, jer je August kada got je mogao išao u Veliku Goricu, a i Slava je dolazila u Zagreb. Iz pisama se vidi koliko su se voljeli. Kada je August dobio posao gradskog vječnika, Đuro Ištvanić je dao svoj konači pristanak i vjenčanje je održano u Velikoj Gorici 20. lipnja 1868. godine u crkvi Majke Božje Snježne.
Mladi par je prvo živio na I katu, u današnjoj Preradovićevoj ulici broj 1 (tada Svilarska ulica), zatim su se preselili podno Kamenitih vrata u Kipnu ulicu (današnja Radićeva 36 – vjerojatno na I kat), pa u Pivsku ulicu (danas Basarićekova - kamo je August adresirao pismo Slavi iz Kraljevice 1874.), zatim u Visoku ulicu (kuća Ivana Zajca) i konačno u Mesničku ulicu (tu je August preminuo nakon duge bolesti 13. prosinca 1881.).
1873. godine putovali su zajedno na svjetsku izložbu u Beč, a 1876. mesec dana po sjevernoj Italiji
U svom kratkom braku od svega 13 godina, do Augustove prerane smrti, Slava i August imali su šestero djece.
Troje djece umrlo je u najmanjoj dobi, što ih je teško pogodilo. O tome detaljno piše Dubravko Jelčić u knjizi "August Šenoa njim samim" (str. 228).
Fotografija jednoga od njih, malog Stanka, sačuvana je u obiteljskom albumu (s roditeljima, bratom Milanom i sestrom Dragom). Stanko je umro nedugo nakon fotografiranja, 26. siječnja 1874. u dobi od 1, 5 godine.
Pola godine prije smri Stanka, Slava i August su izgubili sina Radicu (Teodora), koji je umro kao beba od nepunih 3 mjeseca života., a zatim i kćer Ljubicu 1879.
U nedostatku medicinske dokumentacije, možemo se samo osloniti na usmenu predaju u obitelji da je kobna za djecu bila difterija. U intervjuima koja je Slava Šenoa dala tijekom života ova bolna tema nije načinjana. Sin Milan i kćer Draga bili su izolirani od oboljele braće u domu Ivana pl. Zajca i njegove supruge u Visokoj ulici u Zagrebu i nisu se razbolili.
Posljednje dijete, sin Branko, rođeno je 1879. Godine i imao je samo dvije godine kada mu je umro otac August.
Slava je ostala udovica s troje male djece u svojoj 31. godini života.
Zbog vrlo skromnih sredstava za život ubrzo nakon smrti muža Augusta s djecom se preselila u mali stan u Opatičkoj ulici, pa u stan u Nikolićevu (današnju Teslinu ulicu). Od 1910. živjela je u obitelji sina Milana, prvo u prizemnom stanu u zgradi Matice hrvatske, a prema prozoru njene sobe okrenuta je bista Augusta Šenoe na Trgu J. J. Strossmayera.
1929. obitelj se seli u vlastitu novosagrađenu kuću u ulicu Ive Mallina 27. Tu je Slava Šenoa živjela do 1941. kada se preselila u istoj ulici u stan na broju 21. Tu je do smrti živjela s kćeri Dragom.
Nikada se nije preudala i cijeli je život posvetila čuvanju uspomene na svog muža. Umrla je u dubokoj starosti 1944. godine (63 godine nakon Augusta) i sahranjena je kraj njega na Mirogoju.
Slava i August su bili vrlo privrženi jedno drugom i obožavali su svoju djecu. S njima su razgovarali kajkavski, često išli na izlete (Cmrok, današnja Gupčeva Zvijezda, Maksimir) i ljetovanje (Dobrna, Slovenija). Zvali su ih nadimcima, a djeca su im se obraćala sa "ti", što je krajem 19. stoljeća bilo neuobičajeno.
Slava i August su bili moderni roditelji i u današnjem smislu. Vodili su svoju djecu u kazalište, svo svoje slobodno vrijeme posvećivali njima. Razvijali su u djeci ljubav prema obitelji, svom gradu i domovini.
Rezultat obiteljske ljubavi i sloge i bavljenja djecom vidljiv je u kasnijem životu njihovih sinova i kćeri, jer su svo troje bili odlični đaci i postali dobri ljudi, vrijedni radnici, cijenjeni u društvu do današnjih dana. Njihov rad i brojne aktivnosti i sve što su ostavili iza sebe naprosto zahtjeva osnivanje "Kuće Šenoa".
Slava Šenoa bila je iznimna žena koju život nije mazio. Unatoč svemu, u njenom životu nije bilo gorčine nego samo puno dobrote i ljubavi koju je širila oko sebe. Zbog toga je bila voljena i cijenjena.
