Djed Augusta Šenoe po ocu.

Rodio se u Beču ili Budimu. O njegovim precima nema dokumenata, jer je izgorila župna crkva u kojoj su čuvane matične knjige, a navodno su došli iz Čáslava u Češkoj. Međutim, postoji legenda da su Šenoe zapravo francuskog porijekla. To je opovrgao sam August Šenoa. Proučio je prošlost svoje obitelji iz dostupnih podataka i tvrdio je da je prezime Šenoa slavensko i u prijevodu bi značilo "Šepec" ili "Šepak" (Milan Šenoa, "Moj otac", str. 6). Prezime se pisalo različito iz generacije u generaciju: Schöynoha – Schenoha – Schönoa – Šenoa.

Johannes Schöynoha bio je mlinar, ali kako mu je mlin dva puta stradao u poplavama Dunava, otvorio je pekaru u njemačkom dijelu Budima, u Fö-utza br. 20. Ta kuća i danas postoji.

Kuća u Fö-utza 20, Budim

Sa ženom Antoniom imao je dvanaestero djece – na životu ostalo ih je četvero (Theresa ud. Kreutz, Barbara-Babette, Alois i Aleksander).

Najznačajnije što se čuva u obitelji je molitvenik "Goldener Gnaden Fluß" koji je Johannes Schöynoha napisao i posvetio ženi Antonii (rukopis, njemačka gotica). Datiran je na252. stranici: 16. 6. 1821. Uvezen u kožu, na koricama utisnuta su zlatna slova J.S i na poleđini A.S., jer ga je pisao i posvetio ženi Antonii Schöynoha rođ. Gammel.

Naslovna stranica molitvenika Johannesa Schöynoha

Na predzadnjoj strani molitvenika Milan Šenoa nacrtao je obiteljsko stablo (1888.). Tijekom godina obiteljsko stablo je dopunjavano – završava s vjenčanjem Branka Šenoe i Naste Rojc, bez datuma.

Predzadnja stranica molitvenika na kojoj je Milan Šenoa nacrtao obiteljsko stablo

Na zadnjoj strani molitvenika je rukopis Johannesa Schöynohe – zapisao je datum smrti supruge Antonie, 1823., a zatim je netko dopisao datum smrti Johannesa Schöynohe, 1838., iste godine kada je u Zagrebu rođen njegov unuk August Šenoa

Johannes Schöynocha napisao je i memoare "Lebens Szenen" (rukopis, njemačka gotica). Odnosi se na razdoblje: 1808. – 1829.