OBITELJ ŠENOA
Nasta Rojc
Nasta (Jerka Hermina Ljubica) Rojc bila je supruga Branka Šenoe.
Rođena je u Bjelovaru, gdje je njen otac Milan Rojc (odvjetnik, političar, publicist) u Gudovcu kupio staru vojničku kuću (imanje Rojčevo). Rođakinja slikara Ferde Quiquereza.
U mladosti je bila boležljiva, ali i vrlo nemirnog (nekonvencionalnog duha). Prekinula je školovanje u samostanu uršulinki u Varaždinu, te završava realnu gimnaziju, a u slikarstvo ju uvodi budući muž Branimir Šenoa.
Nakon putovanja s njim po Italiji, vjenčali su se u Kraljevici, 1909. godine.
Pohađala je privatnu slikarsku školu Otona Ivekovića u Zagrebu, ali i umjetničke škole u Beču, Münchenu i Dachau.
Nakon putovanja po Engleskoj, gdje upoznaje Alexandrinu Mariu Onslow, 1925. rastaje se od Branka Šenoe. Nisu imali djece.
Alexandrina Maria Onslow bila je Nastina velika ljubav, što je naravno odjeknulo u moralističkim krugovima u Zagrebu. Nasta se ogovaranjima dobro nosila, zapravo nije ju bilo briga.
Alexandrina Maria Onslow bila je engleska medicinska sestra koja je sa srpskom vojskom prošla Solunski front u Prvom svjetskom ratu..
S bivšim mužem Brankom Šenoom ostala je u prijateljskim odnosima. Oboje su sudjelovali na izložbi povodom pola vijeka hrvatske umjetnosti u Domu likovnih umjetnosti kralja Petra I. u Zagrebu 1938. (godinu dana prije Brankove smrti).
Napisala je životopis, a u Hrvatskoj reviji objavljivala je u nastavcima dnevnik o svom boravku u Engleskoj pod nazivom "Moja pisma iz Engleske".
S A.M. Onslow živjela je u Zagrebu u kući na Rokovom perivoju broj 6 koju je sama projektirala do 1941. Godine, Zbog sumnje da pomaže partizanima, ustaška vlast oduzima joj kuću i atelijer.
U srpnju 1943. u 60. godini života završava u zatvoru. S njom je zatvorena i A.M. Onslow, tada u 75. godini života, obje bolesne.
Ovo stresno životno iskustvo Nasta je u zatvoru ovjekovječila s jedanaest malih crteža olovkom, na prokrijumčarenom toaletnom papiru.
A.M. Onslow umrla je 1949., a Nasta Rojc umrla je u siromaštvu, na svoj rođendan 6. studenoga 1964. godine. Sahranjena je na Mirogoju u grobnici obitelji Rojc.
Nasta Rojc bila je jedna je od najvećih hrvatskih slikarica, posebno se istakla u portretima i autoportretima, ali i u pejzažnom slikarstvu. Najproduktivnije razdoblje njenog stvaralaštva bile su 20. i 30. godine 20. stoljeća, ali nakon smrti bivšeg muža Branka Šenoe tek se povremeno bavi slikarstvom.
Pripadala je Zagrebačkoj šarenoj školi i zalagala se za ravnopravnost muškog i ženskog slikarstva. Jedna je od utemeljica Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu, 1928. Imala je brojne samostalne i gupne izložbe.
1996. i 2014. godine u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu priređena su retrospektivne izložbe.
Zbog naprijed navedenih životnih okolnosti jasno je da je ostavština Naste Rojc u obitelji Šenoa u materijalnim stvarima malena i čine ju, pored već navedenenog kazališta lutaka i dvije muške lutke (navedeno pod Branko Šenoa), nekoliko fotografija iz djetinjstva i braka s Brankom Šenoam, srebrna tabakera s ugraviranim imenom, 2 molitvenika s njenim imenom i portret nećaka Zdenka iz 1922. (ulje na platnu)
